

Ljudi o flekama razmišljaju kao o jednoj kategoriji, pa očekuju da postoji jedno sredstvo koje ih skida sve. Takvo sredstvo ne postoji i to nije stvar marketinga nego hemije. Fleke se dele u nekoliko grupa i svaka traži drugačiji pristup. Prva grupa su fleke na bazi vode, dakle sok, kafa bez mleka, vino, znoj. One su rastvorljive u vodi i najlakše izlaze dok su sveže. Druga grupa su fleke na bazi masti i ulja, dakle hrana, losioni, kozmetika, vosak, ulje sa lanca bicikla. Njih voda praktično ne dodiruje, jer se mast i voda ne mešaju, pa su za njih potrebni rastvarači. Treća grupa su fleke na bazi belančevina, dakle mleko, jaje, krv. One imaju jednu vrlo važnu osobinu, a to je da se pri zagrevanju trajno vežu za vlakno. Četvrta grupa su fleke koje ostavljaju boju, dakle mastilo, trava, kari, kurkuma, gde je problem pigment koji ulazi u samo vlakno. Kada shvatite da su to četiri različita problema, jasno je zašto isti postupak nekada uspe a nekada ne.
Situacija koju svi znaju izgleda ovako. Poslovni ručak, bela košulja, i kap masnog sosa padne na grudi. Prva reakcija je uvek ista. Čovek uzme salvetu, nakvasi je vodom i počne energično da trlja. Zatim ode do toaleta i pusti toplu vodu direktno na mesto. Fleka na prvi pogled izbledi, on se smiri i vrati se za sto. Uveče stavi košulju u mašinu na šezdeset stepeni i sledećeg dana vidi žućkasti krug koji ostaje zauvek. U toj priči napravljene su tri greške koje se prave svakodnevno. Prva je trljanje, jer se time fleka utrljava dublje u vlakno i oštećuje se površina tkanine, pa ostaje sjajan trag. Druga je topla voda na masnoj fleci, koja je razlije i proširi. Treća, i najskuplja, je pranje na visokoj temperaturi pre nego što je fleka uklonjena. Kada se profesionalno hemijsko čišćenje odeće radi na vreme, mnogo od ovoga se rešava lako, dok se posle termičke obrade i najbolji majstor bori sa flekom koja je već postala deo tkanine.
Ako biste iz celog teksta zapamtili jednu rečenicu, neka bude ta da se fleka ne izlaže toploti dok se ne ukloni. Razlog je hemijski i vrlo konkretan. Belančevine se pri zagrevanju koagulišu, dakle stvrdnjavaju i vezuju za vlakno, potpuno isto kao kada se jaje isprži i više ne može vratiti u tečno stanje. Zbog toga fleka od mleka, krvi ili jajeta koja je prošla kroz toplu vodu ili peglu postaje praktično trajna. Šećeri iz sokova i vina takođe karamelizuju pri zagrevanju i menjaju boju u žutu ili braon, pa se dešava da fleka koja se skoro nije videla posle pranja iskoči kao tamna mrlja. Zato važe tri pravila. Fleka se ispira hladnom vodom, nikada toplom. Odevni predmet sa flekom se ne suši u mašini za sušenje, jer je to termička obrada koja fiksira. I nikada se ne pegla preko mesta na kome ima traga, čak ni kada deluje da je čisto, jer se često ispod pegle pojavi ono što se pod dnevnim svetlom nije videlo.
Sveža fleka i fleka stara tri nedelje nisu isti problem. Dok je sveža, materija još stoji na površini vlakna i mehanički se lako izvlači. Vremenom se dešavaju dve stvari. Prva je da materija prodire dublje u strukturu vlakna. Druga je oksidacija, dakle hemijska promena u kontaktu sa vazduhom i svetlom, zbog koje fleka menja boju i postaje trajnija. To je razlog zašto bela majica koja je stajala u korpi mesec dana pokaže žućkaste tragove ispod pazuha kojih ranije nije bilo, ili zašto se stara fleka od vina pretvori u braon mrlju. Praktično pravilo je jednostavno. Kod svake ozbiljnije fleke, prva dvadeset četiri sata daju daleko najveće šanse za potpuno uklanjanje. Zbog toga se odevni predmet ne ostavlja da čeka veliko pranje krajem nedelje. Kod skupih i osetljivih komada je najbolje reagovati odmah, jer je vreme jedini resurs koji se ne može nadoknaditi nikakvim sredstvom.
Kada se fleka desi van kuće, cilj nije da je rešite nego da je ne pogoršate. Prvi korak je upijanje, dakle blago pritiskanje čistom belom salvetom ili krpom, bez trljanja, da bi se pokupilo sve što još stoji na površini. Belom, zato što obojena salveta može pustiti boju. Drugi korak, ako je fleka na bazi vode, jeste blago vlaženje hladnom vodom i ponovo upijanje. Radi se od ivice ka sredini, jer se time sprečava širenje kruga. Ako je fleka masna, voda neće pomoći i bolje je ne dirati je uopšte. Kod čvrstih materija, poput voska ili blata, čeka se da se osuši pa se pažljivo skine mehanički, jer se mokro blato samo utrlja dublje. Ono što se ne radi je posezanje za sapunom iz javnog toaleta, jer je često obojen i mirisan, kao ni korišćenje sušača za ruke, jer je to opet toplota. Posle svega, odevni predmet ide na čišćenje što pre, a fleka se obavezno prijavi i opiše.
Ovo je detalj koji korisnici najčešće preskoče, iz nelagode ili zato što misle da nije bitno. Zapravo je to najvažniji podatak koji možete dati. Različite fleke se tretiraju različitim sredstvima, često pre samog čišćenja, i pogrešan izbor može značiti da fleka ostane. Masna fleka traži rastvarač, fleka od vina traži drugačiji tretman, fleka od krvi traži hladan pristup i nikako toplotu, a mastilo i lakovi imaju svoju posebnu obradu. Ako se ne zna od čega je, radi se opšti tretman koji je manje precizan i po pravilu manje uspešan. Jednako je važno reći i šta ste već pokušali kod kuće, jer je to podatak koji menja pristup. Ako ste sipali izbeljivač, ako ste prali na visokoj temperaturi, ako ste utrljali neko sredstvo, sve to menja stanje vlakna. Niko vas neće osuđivati zbog toga, ali će se tretman prilagoditi. Fleka koja je opisana tačno ima znatno veće šanse da izađe od one koja se otkriva u hodu.
Postoji grupa materijala kod kojih pranje vodom nije dobro rešenje, i to nije stvar opreza nego strukture vlakna. Vuna i kašmir imaju vlakna sa sitnim ljuspicama koje se u kombinaciji vode, toplote i mehaničkog dejstva međusobno zaključaju, pa se odevni predmet trajno skupi i sfilca. Taj proces se ne može poništiti. Svila je osetljiva na alkalne deterdžente i na trljanje, pa gubi sjaj i ostaju tragovi vode. Viskoza u mokrom stanju gubi znatan deo čvrstine i lako se izobliči. Kod strukturiranih komada, dakle sakoa, odela i svečanih haljina, problem nije samo spoljna tkanina nego unutrašnja postava i međupostava, koje se pri pranju vodom skupljaju drugačije od spoljnog sloja, pa se kroj trajno iskrivi. Zbog toga postoji čišćenje kože i osetljivih materijala kao poseban postupak, jer se ovi materijali čiste sredstvima koja rade bez vode i bez mehaničkog naprezanja koje ih uništava.
Na svakom odevnom predmetu postoji mala etiketa sa simbolima koja se najčešće odseče zato što bode. Ti simboli su zapravo uputstvo proizvođača i vredi ih poznavati. Posuda sa vodom označava pranje, a broj u njoj maksimalnu temperaturu. Precrtana posuda znači da se ne pere vodom. Trougao se odnosi na izbeljivanje, a precrtan trougao znači da se izbeljivač ne koristi. Kvadrat sa krugom označava sušenje u mašini, a precrtan znači da se predmet ne suši u bubnju. Pegla sa tačkama označava dozvoljenu temperaturu peglanja. Krug je oznaka za hemijsko čišćenje, a slovo unutar njega govori kojim postupkom, i to je informacija koja je namenjena stručnjaku. Kada je krug precrtan, hemijsko čišćenje nije dozvoljeno. Ono što je važno je da se etiketa ne odseca nego eventualno prišije sa unutrašnje strane, jer bez nje niko ne zna kako je predmet napravljen, pa se pristup mora pogađati.
Internet je pun saveta i deo njih zaista pomaže, ali samo u pravoj situaciji. Hladna voda na svežoj fleci na bazi vode je dobar potez. Blago sredstvo za sudove ume da pomogne kod masne fleke na izdržljivom pamuku, jer je pravljeno da razgrađuje mast. Sa druge strane, veliki broj popularnih saveta pravi ozbiljnu štetu. Izbeljivač na obojenoj tkanini trajno uništava boju i ostavlja trag koji se ne može vratiti, a na vuni i svili razgrađuje samo vlakno. Sirće i limun mogu promeniti boju osetljivih materijala. Aceton topi pojedina sintetička vlakna, pa umesto fleke dobijate rupu. Vrela voda fiksira ono što je trebalo skinuti. Zajedničko svim neuspelim pokušajima je da se rade na skupom komadu, bez prethodne probe. Ako već pokušavate kod kuće, sredstvo se prvo isproba na skrivenom delu, na primer u šavu ili na unutrašnjoj strani poruba, i to uvek na malom mestu.
Postoji grupa problema koja nije vidljiva odmah ali se s vremenom pojavi. Prvi su tragovi dezodoransa i znoja, koji u kombinaciji sa solima iz znoja stvaraju žućkaste mrlje ispod pazuha i ukrućuju tkaninu. One nastaju postepeno i teško se skidaju kada se jednom ustale. Drugi je miris koji ostaje u vlaknima, naročito kod jakni i kaputa koji se retko peru, i tu je uzrok najčešće u tome što se predmet nosi celu sezonu bez ijednog čišćenja. Treći problem je vlaga, jer odevni predmet koji je bio mokar pa je odložen u ormar razvija miris i može dobiti tačkaste tragove. Četvrti su moljci, koji ne napadaju čistu vunu nasumično nego idu ka ostacima znoja i hrane na vlaknu. Iz toga sledi jedno praktično pravilo koje mnogi ne znaju. Zimska garderoba se ne odlaže prljava na kraju sezone, jer se za tih nekoliko meseci sve nevidljive fleke oksidišu i postanu vidljive, a rizik od oštećenja poraste.
Postoje situacije u kojima svaki pokušaj kod kuće nosi veći rizik od koristi. Prva je kada je predmet skup ili nezamenljiv, dakle odelo, kaput, venčanica ili nešto sa emotivnom vrednošću. Druga je kada je materijal osetljiv, dakle svila, vuna, kašmir, čipka i koža. Treća je kada je komad strukturiran i ima postavu, jer se kroj lako trajno pokvari. Četvrta je kada su na njemu ukrasi, perle, šljokice ili aplikacije, jer oni traže ručnu zaštitu pre bilo kakvog tretmana. Peta je kada je fleka velika, stara ili nepoznatog porekla. Šesta je kada je već bilo neuspelih pokušaja, jer svaki naredni smanjuje šanse. U svim tim situacijama najbolje što možete uraditi je da predmet ne dirate više, da ga ne perete i ne peglate, i da ga odnesete na čišćenje uz tačan opis šta se desilo i kada. Ako vam je teško da izađete, postoji i preuzimanje i dostava veša, pa se stvar reši bez odlaganja koje flekama najviše ide u prilog.
Ako se sve svede na praksu, dobija se lista koja se lako pamti. Reagujte odmah, jer je vreme najvažniji faktor. Upijajte, ne trljajte, i to od ivice ka sredini. Koristite hladnu vodu, nikada toplu. Ne perite na visokoj temperaturi i ne sušite u mašini dok fleka nije uklonjena. Nikada ne peglajte preko traga. Čitajte etiketu i nemojte je odsecati. Ne mešajte više sredstava na istom mestu. Isprobajte sve na skrivenom delu. Kod osetljivih materijala i skupih komada ne improvizujte. Uvek recite od čega je fleka i šta ste već pokušali. I na kraju, garderobu ne odlažite prljavu na kraju sezone. Ništa od ovoga nije komplikovano i sve se radi za par minuta, a razlika je između odevnog predmeta koji izgleda dobro godinama i onog koji se posle jednog ručka više nikada ne obuče.
Dom iz snova blog prati najnovije trendove i dešavanja iz sveta uređenja doma i stanovanja. Pišemo o enterijeru, gradnji, adaptaciji prostora, nameštaju, stolariji, kao i o održavanju doma i praktičnim rešenjima za svakodnevni život.
Cilj bloga je da svima koji žele lepši i funkcionalniji prostor približi svet uređenja i organizacije doma kroz edukativne tekstove, korisne savete i inspirativne ideje za životni prostor.
